14 veljače, 2007

Zagvozdu treba novo ruho

Za pet tisućiti posjet našoj stranici u nešto više od pola kalendarske godine pismom nam se javila naša vjerna posjetiteljica koja se potpisiva kao Zagvoška.Njezina razmišljanja o Zagvozdu dijeli i autor ovog bloga, a toplo se nadam i mnogi Zagvožđani.
Dragi Zagvožđani, poznato mi je koliko Vas ima u Domovini i svijetu, gledam često naše web stranice i jako sam sretna zbog njihovog postojanja....tu i tamo javi se pojedinac svojim komentarima... što je dobro, no više vidim simpatizera nego Zagvožđana....to nikako nije dobro....simpatizeri su rado došli, ali gdje ste Vi....Vi koji nosite zrno naše crnice, majke zemlje....Vi koji iznikniste iz onog škrtog kamena....nema Vas....Našem Zagvozdu trebate, njegovu puku, njegovu kamenu....Maleni ljudi napraviše čudo...zaista čudo...Zagvozd je postao sjedište kulture....iz njegova gnijezda odletješe mnoge ptičice koje danas lete širom svijeta, ali nažalost te ptičice nisu bile laste....a naše gnijezdo onako pusto... počelo je oživljavati, zagvoška kultura ga gradi, svakim danom sveviše....Vratilo se svijetlo na naše stijne, na puk koji tamo ostaje...puk koji je pokazao svakom slučajnom prolazniku, neznancu, svakom gostu, koliko zna biti veliko srce iz kamena....tom puku ste potrebni Vi....Vaša ruka, Vaša riječ potrebna je u svakom pogledu....Glumci koji zajedno sa tim pukom odrađuju svake godine doček i ispraćaj mnogih posjetitelja kako domaćih tako i stranih....još uvijek su uspravni i ponosni...no pitanje je do kada....a trebali bismo biti zajedno sa njima, ruku pod ruku...trebali bismo sa ponosom okrenuti se Zagvozdu i ne dati da poklekne naša kultura, uzmimo se za ruke i predstavimo svijetu našu baštinu, n a r o d n u n o š n j u koja čeka neko bolje vrijeme, čeka Zagvožđane da je iznesu na svijetlost, našu Limenu glazbu, koja zahvaljujući pojedincima još je na nogama, oni su dokaz kako ljubav može podnijeti sve nedaće, ljubav prema rodnoj grudi.....DRAGI ZAGVOŽĐANI...MA GDJE DASTE....BEZ KULTURE NEMA BUDUĆNOSTI....OKRENITE SE SVOME KRAJU, SVOME RODNOM KRAJU....NE BUDIMO SLIJEPI PORED ZDRAVIH OČIJU....MI SMO U NAJDUBLJEM SIROMAŠTVU BILI ČASNI I PONOSNI, OSTANIMO TAKVI I KAO TAKVI...ZAJEDNO MOŽEMO PUNO UČINITI.....naši životi su prekratki, a Zagvozd je vječan...ostavimo iza sebe trag dobrote i ljubavi kako bi nas budući naraštaj slijedio.....Očekujem poslije ovoga dopisa da ću ipak ugledati Vas više na našim web stranicama, DA ĆE SVIJET UGLEDATI NAŠU NARODNU NOŠNJU, DA ĆE GLUMCI BEZBRIŽNO DOČEKIVATI NOVA LJETA I DA ĆE NAŠA SLAVNA LIMENA GLAZBA OSTATI TAMO GDJE PRIPADA...U NAŠEM ZAGVOZDU....UDRUŽIMO SVE ZAGVOŽĐANE KOJI NA BILO KOJI NAČIN PROMOVIRAJU NAŠ KRAJ, PISCI, UMJETNICI I MNOGI DRUGI....ORAGNIZACIJAMA NEKIH PREDSTAVLJANJA, IZLOŽBI, PA AKO TREBA I AUKCIJE, PREDMETA I RADOVA KOJI SIMBOLIZIRAJU ZAGVOZD...A ZAGVOZD JE TAKVIH TALENATA MNOGO DAO...DAJMO I MI NJEMU NEŠTO..NADAM SE ISKRENO DA NAS ZAGVOŽĐANA JOŠ IMA..PA STOGA MOŽETE NESMETANO PISATI OVIM WEB STRANICAMA...ZRNO PO ZRNO ZEMLJE, MOŽEMO IMATI PLODAN DOLAC...ZAJEDNO SMO JAČI....BOG VAS BLAGOSLOVIO MA GDJE GOD BILI....VAŠA ZAGVOŠKA