04 travnja, 2007

Križni put u Zagvozdu

U zagvoškim ljudima uvijek je plamtio znak kršćanske vjere, ljudskog dostojanstva i hrvatskog domoljublja koji se nije mogao ničim okaljati
Veliki petak je dan kad se sjećamo muke Gospodina našeg Isusa Krista.To je dan kad je Sin Božji osuđen i predan mučenicima na Pilatovu dvoru, pravednik je osuđen da izbriše grijehe svijeta. Spomen na taj dan obilježava se diljem svijeta nošenjem križa i obredom Velikog petka u crkvama. U Zagvozde putni križ polazi iz župne crkve Gospe od Karmela prema crkvi Velike Gospe na zagvoškom groblju, zatim vjernički puk ide za križem u Rastovac gdje se kraće zaustavlja pred crkvom svetog Križa.Preciznim mjerenjem to je 3.637 metara od župne crkve, a zatim nastavlja prema župnoj crkvi gdje se u 18 sati održava obred .Ukupno dužina križnog puta iznosi 6.717 metara. Za cijelo vrijeme procesije grupe kantadura kantaju Muku Gospodinovu. Kantaduri se nalaze odmah iza župnika don Jakova Cikojevića i križa.
Za ovu priliku dolaze Zagvožđani sa svih strana svijeta da se uključe u procesiju „Za Križem“,pa se zna skupiti i preko dvije tisuće ljudi. U vrijeme komunističke vladavine bilo je i zabrane nošenja križa, ali križ je uvijek išao u Zagvozdu, dok je u pojedinim župama osobito u gradovima bila stroga zabrana. Tako je obnova nošenja križa u Imotskom počela uspostavom Hrvatske države 1990.godine.
Vrlo je teško stanje bilo za župnikovanja don Marka Perice, kad su komunističke vlasti zaprijetili župniku zatvorom ako bude išao križ. Vjernici se nisu dali smesti već su uzeli križ i počela je procesija. Osobito su se iskazali Josip Dedić – Pur i Vladimir Čagalj pok Grge.
koje nisu zaplašile komunističke prijetnje. Oni su prvi ponijeli križ te godine.
U zagvoškim ljudima uvijek je plamtio znak kršćanske vjere, ljudskog dostojanstva i hrvatskog domoljublja koji se nije mogao ničim okaljati.Komunistička zastrašivanja nisu mogla ubiti vjeru otaca naših, tako da su i u najtežim iskušenjima kroz dugu povijest ostala kao živi svjetionici časne naše prošlosti, na kojima su odrasle generacije istinskih i pravih domoljuba.
Zato se s pravom danas možemo ponositi što smo nasljednici onih časnih hrvatskih očeva i majki koji su nam usadili znamen Isusova križa kao jedinu životnu vrijednost koja nema zamjene i koja se ne može napustiti.